Koichi Tohei - Knjiga o Kiju
"Pravo otkrivanje za mene je bila osnovna činjenica da "um pokreće telo"
koju sam do tada zanemarivao. Sensei Ueshiba prvo je vodio napadačev um, a zatim
bacao njegovo telo, tako da se ovaj nije mogao odupreti. I mi smo pokušavali
pokrenuti samo telo i zato smo se opirali jedan drugom ... "
"... zanimanje za puke zahvate i same tehnike postoji, jer su pokreti tela
vidljivi, a zanemaruju se nevidljivi pokreti uma. Najpre trebamo naučiti kako ujediniti
um i telo, načela tog ujedinjenja i kako se kretati u skladu s koordinacijom uma i
tela."
Koichi Tohei
Stoga je Sensei Tohei na svom Putu pošao od
činjenice da tehnike Aikidoa vrede samo ako se izvode na temelju koordinacije uma i
tela, odnosno "ujedinjenja uma i tela dabi se postalo jedno s Kijem Univerzuma.
Po njegovim rečima, zahvalnost za svoje učenje duguje ponajviše trojici
vrhunskih učitelja - uz Sensei Ueshibu, to su bili Tetsuju Ogura kod kojeg je učio Zen i
Misogi, te Tempu Nakamura, osnivač Toitsudoa, koji je podučavao ujedinjenje uma i
tela.
Jedna od poruka Sensei Toheija jest i da se naš osobni Ki mora stalno
razmjenjivati s Kijem Univerzuma i kad je taj tek snažan, mi smo zdravog uma i tela.
Cilj Aikidoa jest da se naš "spremnik" stalno puni i da ga harmonično razmjenjujemo i s
eventualnim napadačem koji postaje zapravo - partner u kretanju. Četiri osnovna
načela ujedinjenja uma i tela, podrobno opisana u ovoj knjizi, prikazana kroz više
aspekata, traže učenje potpune relaksacije, toliko potrebne na treningu, ali i u
svakodnevnom životu.
Čovek dolazi do obale mora, saginje se i zahvaća malo vode svojim rukama.
"Ovo je moja voda", tvrdi. U neku ruku on je u pravu. Privremeno, ona je njegova. Ali,
izvorno, voda pripada oceanu. Bez obzira na to da li će je pustiti da mu curi kroz prste ili
će ispariti, zgusnuti se kao deo oblaka i ponovno pasti kao kiša, okean je taj kome se
njegova voda vraća.
Tako je i s našim životima. Mi zauzimamo našim telima mali deo Kija
univerzuma i kažemo: "Ovo sam ja." Ki koji nam udahnjuje život je deo Kija
univerzuma u potpuno istom smislu kao što voda koju drži čovjek u svojoj ruci pripada
oceanu.
Za razliku od priče o skitnici koji se saginje da bi zahvatio šaku slane vode,
primanje životne snage je stalno i bez pobude. Naš osobni Ki, neodvojiv od
univerzalnog, neprekidno se razmjenjuje s ovim. To je sustina života - tok razmjenjivanja
Kija između nas i univerzuma. Kada je tok snažan i neometan, mi smo zdravi. Kada se
tok privremeno prekine, mi smo bez svesti. Kada se tok potpuno i nepovratno
prekine, umiremo.
Čovek snažnog Kija može preživjeti
deset, dvadeset dana bez hrane, ali pet dana bez spavanja su dovoljni da ga ubiju. Reč
za ovo u japanskom jeziku je "kishi", smrt usled nedostatka Kija.
Čovek, kao i svako drugo stvorenje, izranja gotovo iz ničega, iz nedjeljive
supstance od koje je stvoren Univerzum. To je Ki. Hrišćani ga zovu Bog, budisti Sunyata
(praznina) ili "budastvo". Sve su ovo imena iz različitih jezika i kultura za istu stvar,
slično primeru ruke koju Japanci zovu "te", a Englezi "hand".
"Univerzum je jedan. Čovjek je jedan. Kamen je jedan. Sve se ovo može
predstaviti brojem jedan." Podigao sam prst. "Evo ga, jedan. Ako ga smanjim na pola,
ono što ostaje je jedan. Ako ga smanjim na pola, ono što ostaje je jedan. Ako ga
smanjujem beskonačan broj puta na pola, hoće li ikada postati nula?"
"Nikada ne postaje nula. Ako postoji jedan, njegova polovina takođe postoji.
Ki je beskonačno sabiranje beskonačno malih delova."
U vreme kad sam pretežno podučavao Aikido, imao sam obično 50 do 60
učenika u školi. Kada sam ustanovio posebne Ki treninge, broj učenika se povećao i do
nekoliko stotina. Dok su studenti Aikidoa bili uglavnom mladi ljudi, Ki poduka
privukla je sveučilišne profesore, lečnike, odvjetnike, umjetnike i poslovne ljude.
Sada izgleda da su Amerikanci i Evropljani očarani rečju "Ki" - no oni su
očarani uglavnom samo rečju, a imaju malo osjećaja za njen pravi smisao. Japanci
svakodnevno upotrebljavaju ovu reč, ali izgleda da oni takođe znaju malo o njenom
pravom značenju. Nadam se da ću ovim putem produbiti značenje reči i znanje o Kiju
kao i o Četiri osnovna načela ujedinjenja uma i tela što je više moguće.
Aikido klub Sirmium Sremska Mitrovica vam u potpunosti celu poklanja ovu knjigu u elektronskom izdanju posaljite nam svoj email.
Hvala AK "Sirmium"
"Pravo otkrivanje za mene je bila osnovna činjenica da "um pokreće telo"
koju sam do tada zanemarivao. Sensei Ueshiba prvo je vodio napadačev um, a zatim
bacao njegovo telo, tako da se ovaj nije mogao odupreti. I mi smo pokušavali
pokrenuti samo telo i zato smo se opirali jedan drugom ... "
"... zanimanje za puke zahvate i same tehnike postoji, jer su pokreti tela
vidljivi, a zanemaruju se nevidljivi pokreti uma. Najpre trebamo naučiti kako ujediniti
um i telo, načela tog ujedinjenja i kako se kretati u skladu s koordinacijom uma i
tela."
Koichi Tohei
Stoga je Sensei Tohei na svom Putu pošao od
činjenice da tehnike Aikidoa vrede samo ako se izvode na temelju koordinacije uma i
tela, odnosno "ujedinjenja uma i tela dabi se postalo jedno s Kijem Univerzuma.
Po njegovim rečima, zahvalnost za svoje učenje duguje ponajviše trojici
vrhunskih učitelja - uz Sensei Ueshibu, to su bili Tetsuju Ogura kod kojeg je učio Zen i
Misogi, te Tempu Nakamura, osnivač Toitsudoa, koji je podučavao ujedinjenje uma i
tela.
Jedna od poruka Sensei Toheija jest i da se naš osobni Ki mora stalno
razmjenjivati s Kijem Univerzuma i kad je taj tek snažan, mi smo zdravog uma i tela.
Cilj Aikidoa jest da se naš "spremnik" stalno puni i da ga harmonično razmjenjujemo i s
eventualnim napadačem koji postaje zapravo - partner u kretanju. Četiri osnovna
načela ujedinjenja uma i tela, podrobno opisana u ovoj knjizi, prikazana kroz više
aspekata, traže učenje potpune relaksacije, toliko potrebne na treningu, ali i u
svakodnevnom životu.
Čovek dolazi do obale mora, saginje se i zahvaća malo vode svojim rukama.
"Ovo je moja voda", tvrdi. U neku ruku on je u pravu. Privremeno, ona je njegova. Ali,
izvorno, voda pripada oceanu. Bez obzira na to da li će je pustiti da mu curi kroz prste ili
će ispariti, zgusnuti se kao deo oblaka i ponovno pasti kao kiša, okean je taj kome se
njegova voda vraća.
Tako je i s našim životima. Mi zauzimamo našim telima mali deo Kija
univerzuma i kažemo: "Ovo sam ja." Ki koji nam udahnjuje život je deo Kija
univerzuma u potpuno istom smislu kao što voda koju drži čovjek u svojoj ruci pripada
oceanu.
Za razliku od priče o skitnici koji se saginje da bi zahvatio šaku slane vode,
primanje životne snage je stalno i bez pobude. Naš osobni Ki, neodvojiv od
univerzalnog, neprekidno se razmjenjuje s ovim. To je sustina života - tok razmjenjivanja
Kija između nas i univerzuma. Kada je tok snažan i neometan, mi smo zdravi. Kada se
tok privremeno prekine, mi smo bez svesti. Kada se tok potpuno i nepovratno
prekine, umiremo.
Čovek snažnog Kija može preživjeti
deset, dvadeset dana bez hrane, ali pet dana bez spavanja su dovoljni da ga ubiju. Reč
za ovo u japanskom jeziku je "kishi", smrt usled nedostatka Kija.
Čovek, kao i svako drugo stvorenje, izranja gotovo iz ničega, iz nedjeljive
supstance od koje je stvoren Univerzum. To je Ki. Hrišćani ga zovu Bog, budisti Sunyata
(praznina) ili "budastvo". Sve su ovo imena iz različitih jezika i kultura za istu stvar,
slično primeru ruke koju Japanci zovu "te", a Englezi "hand".
"Univerzum je jedan. Čovjek je jedan. Kamen je jedan. Sve se ovo može
predstaviti brojem jedan." Podigao sam prst. "Evo ga, jedan. Ako ga smanjim na pola,
ono što ostaje je jedan. Ako ga smanjim na pola, ono što ostaje je jedan. Ako ga
smanjujem beskonačan broj puta na pola, hoće li ikada postati nula?"
"Nikada ne postaje nula. Ako postoji jedan, njegova polovina takođe postoji.
Ki je beskonačno sabiranje beskonačno malih delova."
U vreme kad sam pretežno podučavao Aikido, imao sam obično 50 do 60
učenika u školi. Kada sam ustanovio posebne Ki treninge, broj učenika se povećao i do
nekoliko stotina. Dok su studenti Aikidoa bili uglavnom mladi ljudi, Ki poduka
privukla je sveučilišne profesore, lečnike, odvjetnike, umjetnike i poslovne ljude.
Sada izgleda da su Amerikanci i Evropljani očarani rečju "Ki" - no oni su
očarani uglavnom samo rečju, a imaju malo osjećaja za njen pravi smisao. Japanci
svakodnevno upotrebljavaju ovu reč, ali izgleda da oni takođe znaju malo o njenom
pravom značenju. Nadam se da ću ovim putem produbiti značenje reči i znanje o Kiju
kao i o Četiri osnovna načela ujedinjenja uma i tela što je više moguće.
Aikido klub Sirmium Sremska Mitrovica vam u potpunosti celu poklanja ovu knjigu u elektronskom izdanju posaljite nam svoj email.
Hvala AK "Sirmium"
Voleo bih da pročitam knjigu, bio bi zahvalan ako bi ste mi je poslali na email. Hvala.
ОдговориИзбришиVrlo rado.
ОдговориИзбриши